Festival kinča u Novom Marofu

Osebunjek

Udruga Osebunjek sudjeluje na festivalu Kiunča u Novom Marofu koji organiziara drugu godinu za redom Kulturno umjetnička udruga „Magda i Luisa“ uz podršku Pučkog otvorenog učilišta Novi Marof u prostoru Kulturnog centra „Ivan Rabuzin“ . Cilj Festivala je promocija tradicijskog ukrasa izrađenog od krep papira. Idejni začetnik i koordinator Festivala je etnolog Tibor Martan. Zbog epidemiološke situacije ove godine Festival je isključivo izložbenog karaktera bez popratnih radionica. Tema ovogodišnjeg Festivala je mladenkin buket. Udruga "Osebunjek sudjeluje s buketom koji je rad članice udruge Ružice Kobsejak. O tradicijskom svadbenom buketu mladenke: Početkom 20. stoljeća važan dio tradicijske svadbene opreme mladenke postaje buket cvijeća. Do tada mladenke su običavale nositi molitvenik umotan u bijelu maramicu. Budući da su se tradicijske svadbe u pravilu održavale u razdoblju od blagdana Svih svetih do Adventa te u razdoblju od blagdana Svetog Stjepana do Čiste srijede ili Pepelnice, kada u prirodi nema svježeg cvijeća, mladenkin se buket izrađivao od papirnatog cvijeća uz dodatak svježeg zelenila te ukrasnih tekstilnih, svilenih ili papirnatih traka. Cvijeće je većinom bilo bijele boje, a od zelenila najčešće se koristilo kućnu ukrasnu biljku asparagus. Posao izrade buketa povjeravao se ženama koje se su bile vješte u izradi papirnatog cvijeća, a za svoj posao bile su nagrađene hranom i pićem, ponekad i novcem. Zbog siromaštva i nemogućnosti kupnje potrebnog materijala za izradu buketa mladenke su običavale međusobno posuđivati buket. Uz pojavu buketa razvio se i običaj spričavanja mladenke od strane mlađe djevojčice iz mladenkine obitelji. Djevojčica bi pred polazak mladenaca na vjenčanje u crkvu uz prigodnu napitnicu mladenki predala buket. Po dolasku s vjenčanja mladenka bi pokušala baciti svadbeni buket za drvenu stropnu gredu odnosno glavni kućni tram prostorije u kojoj se trebala održati svadbena večera. Ako je buket ostao za tramom vjerovalo se da će mladenka biti sretna u braku.

Tagovi:
VRH